Društvena stigma tetovaža
23.10.2020

Društvena stigma tetovaža

Bez obzira na stav koji ste odlučili zauzeti na temu tetovaža, činjenica je da svi imaju svoje mišljenje. 
Nikada nisam doživio da tetovirana osoba nameće svoj stav osobi koja nije tetovirana.
Dok sam, s druge strane, nebrojeno puta čuo kritike, komentare, dobacivanja, moralne prodike, te doživo mnoge neugodnosti i etiketiranje. Etiketa okolini plasira "istinu“ koja je po pravilu neosnovana i zasnovana na površnim činjenicama. 
Zašto je to tako? Na kraju krajeva, tetovaže su samo crteži na nečijoj koži. Zašto uopće diskutirati o tome?
 
Dr. David Ores "Badass Doctor of the Year" by GQ magazine.

Starije generacije, a i mnogi mlađi ljudi, smatraju da tetovaže imaju samo nasilnici, probisvjeti, bande i zatvorske ptičice te ih povezuju sa kriminalom ili općenito nečim lošim. 
Svakodnevno viđam tetovirane ljude i one koji to nisu. Nikada nisam pomislio ,vidjevši infinity na zapešću tete Mirjane iz Brodokomerca, da je ona taj statusni simbol zaradila nakon što je izbola nožem vođu suparničke bande iz Kauflanda. Ne poznajem tetu Mirjanu, viđam je samo dok mi reže 10 deka mortadele i 5 deka trapista. Siguran sam da ona ima slojevit karakter, ali neću iznositi pretpostavke o njoj zato što ima malo tinte na koži.
To je valjda usađeno duboko u našoj prirodi, ljudi uživaju donositi zaključke o drugima i osuđivati ih. Osuđujući druge i vjerujući da znaju sve o njima, sudeći na osnovu njihovog izgleda, dobiju osjećaj da su bolji od njih. No, to su samo unaprijed stvorene ideje na temelju jednostavnih pretpostavki.  Nikada ne možete istinski razumjeti nekoga, a da prethodno s njim ne razgovarate. 
 
U nekim državama sasvim je normalno da su policijski službenici tetovirani.

Problem s pretpostavkama oko tetovaža jest da su ukorijenjene u nečemu mnogo dubljem od osobnih osjećaja prema estetskom shvaćanju. Unatoč činjenici da milijuni ljudi širom svijeta, iz različitih ekonomskih sredina imaju tetovaže na tijelima, još uvijek postoji smiješna predodžba da su tetovaže oznaka podrazreda ili anarhične kontrakulture. Ova predrasuda nije samo bolno neuka već je i komična. 
Za početak, tetovaže nisu nastale u pedesetim godinama prošlog stoljeća. One postoje već tisućama godina, počevši od područja Oceanije i tamnošnjih autohtonih plemena. Tetovaže su izvorno služile kao statusni simboli među članovima plemena, obično rezervirani za najpoštovanije od tih članova - ili, usudio bih se reći reći, bile su obilježje više klase. Društveni značaj tetovaža naširoko su proučavali povjesničari i antropolozi kao sredstvo za bolje razumijevanje izgubljenih civilizacija i njihovih kultura. Mnogi najpoznatiji svjetski muzeji imaju izložbe o povijesti tetovaža. 
 
Natural history museum u Los Angelesu.

Krajem 18. stoljeća tetovaže su počele osvajati Europu. Šta mislite tko se tetovirao? Pogađate, opet je riječ o višoj klasi. U tekstu "tetovirane žene" pisao sam opširnije o toj temi pa se ne želim ponavljati.
Još jedna pretpostavka koja se podrazumijeva je korelacija klase-tetovirani ljudi su siromašni, neobrazovani, nekulturni, problematični, žive na margini društva u najgorim gradskim četvrtima. 
Ima li potrebe demantirati posljednju rečenicu? Itekako ima, za sve one koji tako razmišljaju. Svi Vi tetovirani dobro znate kako se kreću cijene tetovaža. Pri tom ne mislim na cijenu pokušaja tetoviranja- kod frenda doma,mašinicom kućne izrade i tintom iz nalivpera.  Govorim o cijeni tetovaže u legalnom tattoo studiju, koji ispunjava sve propisane higijenske standarde, u kojem se koristi najmodernija i najkvalitetnija oprema, u kojem rade renomirani, nagrađivani i iskusni tattoo umjetnici. Ukratko, svi koji očekuju vrhunski uradak ili remek djelo, spremni su to i platiti.  Vidite li možda poveznicu sa siromašnim, neobrazovanim, nekulturnim i problematičnim marginalcima? Ja je ne vidim. Vidim samo nedostatak želje za informiranjem i višak želje za osuđivanjem.
Činjenica koja ide u prilog protivnicima tetovaža i njihovom poimanju tetoviranih je ta da je u pojedinim razdobljima nedavne povijesti tetoviranje zbilja imalo negativnu konotaciju. Naprimjer nacističko obilježavanje logoraša u II svjetskom ratu, japanske jakuze, američke bande...ali to nipošto nije razlog da sve tetovirane trpamo u isti koš. Uzmimo za primjer jednu od poznatijih američkih bandi-Crips, koja broji 30000-35000 članova.  Osim tetovaža, njihovo glavno obilježje je odjeća plave boje. Znači li to da je svatko tko nosi plave traperice i plavu majicu pripadnik Cripsa?
 
Banda Crips, LA California, obučeni u karakteristične "uniforme"

U Hrvatskoj tetoviranje kao narodna tradicija postoji u petnaestak sela smještenih između Sinja i Šibenika. Pojavu je na zagrebačkom etnološkom seminaru 1953. godine prvi opisao Josip Vuletić iz Sinja. Ovdje je narodno ime za tetoviranje "sicanje". Podrijetlo tradicije seže u doseljavanja katoličkog stanovništva iz srednje i zapadne Bosne koncem 17. stoljeća.  Običaj je bio karakteristično ženski - točnije, djevojački. Tetovirale su se djevojčice između 5 i 15 godina kako bi se zaštitile od otmice Turaka koji su ih prisilno obraćali na islam ili ih vodili u sužanjstvo u Tursku. Dakle i mi Hrvati imamo povijest tetoviranja bogatu barem nekoliko stoljeća.
 
Tradicionalne hrvatske tetovaže.
 
Za kraj ovog teksta odgovorio bih svima onima što pitaju "kako će ti te tetovaže izgledati kada ostariš?"
Siguran sam da će izgledati bolje od moga zubala. zglobova, prostate, vlasišta i tko zna čega sve ne.  Pretpostavljam da će mi demencija i inkontinencija predstavljati veći problem od tinte pod mojom kožom. Šta vi mislite?
 
Copyright © 2024. Ghost Tattoo, Sva prava pridržana
© Ghost Tattoo 2018., Sva prava pridržana
Ova web stranica koristi kolačiće i slične tehnologije kako bi vam pružila najbolje korisničko iskustvo, uključujući personalizaciju oglašavanja i sadržaja. Postavke kolačića možete podesiti u svojem web pregledniku. Klikom na 'Prihvaćam', pristajete na korištenje kolačića.